Povijest Istre

Kao što je Eugen Kvaternik jednom rekao: „Budućnost se ne može bez poznavanja prošlosti graditi.“ Kao vremeplovom, kroz kratke smjernice vratit ćemo Vas u povijest Istre koja je daleka i bogata, protkana velikim događajima i tragovima kulturno povijesnih spomenika iz različitih kultura i vremena.

Istra je kroz vjekove bila zemlja koja je zbog posebnosti zemljopisnog smještaja istovremeno odbijala i privlačila. Zbog jake zaštite odbijala je one narode koji su se u prošlosti često kopnenim putovima spuštali iz Panonije u Italiju, a privlačila je druge narode i narodne skupine kojima je postala stalna postojbina. Tako privučeni slatkom vodom, u 11. stoljeću prije Krista, stanovnici ilirskog plemena Histri, nastanili su krajeve od rijeke Timave do Učke, odnosno rijeke Raše po kojima je Istra kasnije dobila ime.

Istru su nastojali pokoriti brojni osvajači zbog čega se nerijetko može reći kako je sva europska povijest svoje stanište pronašla u Istri kroz međusoban dodir triju europskih civilizacija - romanske, germanske i slavenske.

Rimsko razdoblje bilježi širenje vlasti Rimljana na istok zbog čega započinje gradnja tvrđave Akvileje (Oglej) za obranu svojih istočnih granica i za daljnje prodiranje na istok. Uvidjevši opasnost za svoju zemlju, Histri su nastojali omesti gradnju Akvileje, ali u tome nisu uspjeli nakon čega Rimljani preuzimaju vlast na području današnjeg istarskog poluotoka.

U vrijeme gradnje Akvileje u Istri su već postojali gradovi. Mnogi od tih gradova postoje još i danas i nose ista imena, samo modificirana prema jezičnim zakonima kasnijih stanovnika, najprije Romana, a zatim Slavena. Današnji je Plomin stara istarska Plomona (lat. Flanona, tal. Fianona), Labin je Albona, Pola - Pula, Tergeste - Trst, Tarsatica - Trsat, prijestolnica Histra Nesactium su Vizače, no mnoga druga tek trebate otkriti.

Nakon pada Rimskog Carstva Istru 539. godine zauzima Bizant koji ostavlja brojne povijesno-kulturne znamenitosti. Prema svjedočanstvu pape Grgura I., za vrijeme Bizantskog razdoblja početkom 7. stoljeća dolazi do avarsko-slavenskih upada i naseljavanja Hrvata koji do sredine istog stoljeća naseljavaju srednju Istru i granice gradova na jugu i zapadu poluotoka.

U srednjem vijeku, 789. godine Istra postaje dio franačke države, no kasnije u 10. i 11. stoljeću Istra pada u ruke raznih gospodara osim istočnog dijela, koji pripada Hrvatskoj. U razdoblju relativnog mira istarski su se obalni gradovi sve više oslobađali vlasti akvilejskog patrijarha, razvijali trgovinu i osamostaljivali se, a posebno obogatili u vrijeme križarskih ratova.

Razdoblje pod Venecijom i Habsburgovcima započinje sredinom 15. stoljeća ukinućem vlasti akvilejskog patrijarha. Venecija dobiva Istru, a Pazinska grofovija i istočni dio obale Istre pripada Habsburgovcima. Na taj je način Istra bila podijeljena između austrijsko-germanske i mletačko-romanske upravno političke vlasti.

Padom Mletačke Republike 1797. g. Istra potpada pod vlast Napoleona gdje je 1809. godine cjelokupan istarski prostor pripojen Napoleonovim Ilirskim provincijama. Tada prvi put središnji dio Istre pripada Hrvatskoj - Napoleonovoj provinciji Civilna Hrvatska.

Porazom Napoleona na svjetskoj pozornici Austrijsko Carstvo ponovno dobiva Istru te počinje u njoj graditi jedinstveni sustav javne uprave. Uvode se nove poljoprivredne kulture, napose krumpir i kukuruz, a Istra bilježi velik demografski rast.

U Prvi svjetski rat Istrani su mobilizirani kao vojnici Austro-Ugarske Monarhije, a završetkom rata i raspadom Austro-Ugarske Istru okupira Kraljevina Italija. Tijekom Drugog svjetskog rata stanovništvo organizira pokret otpora fašizmu Benita Mussolinija pa Istra nakon rata ulazi u sastav Jugoslavije u kojoj ostaje sve do njenog raspada početkom 1990-ih, kada teritorij istarskog poluotoka dijele Hrvatska i Slovenija.